BIBINJE
Bibinje je obalno mjesto smješteno samo nekoliko kilometara južno od Zadra. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine općina Bibinje je imala 3 985 stanovnika.
Povijest Bibinja započima početkom drugog tisućljeća, kada kraljevsko imanje zvano Tochinia (Točinja), za koje se vjeruje da se radi o bibinjskom posjedu, hrvatski kralj Petar Krešimir IV 1066. godine daruje opatici Čiki prilikom osnivanja samostana Benediktinki u Zadru. Bibinjci su tada bili kmetovi na imanjima zadarskih veleposjednika.
1214. godine Bibinje se prvi puta spominje u pisanim dokumentima kao Bibanum, imanje nazvano po Vibiju (Vibius), rimskom veteranu koji je na današnjem bibinjskom poluotoku imao svoje gospodarstvo (Villa rustica). U vrijeme talijanske okupacije u Drugom svijetskom ratu Bibinje nosi naziv Bibano.
U 15.-om stoljeću, kada započinju napadi Turaka, Bibinje prolazi kroz najteže razdoblje. Pred najezdom Turaka i kuge koja je tada harala, stanovnici Stomorina sela ili današnje Petrine (lokalitet u Bibinjskom polju nazvan po crkvici sv. Petra iz 8. stoljeća) sklanjaju se na poluotok na kojem i danas leži Staro selo. Za zaštitu od Turaka 1468. godine Mletačka vlast podiže obrambeni zid sa kulom na sjevernoj strani poluotoka (uvala Jaz i Kaštelić ili Selavrata).
Za vrijeme Ciparskog rata, pa ponovno Kandijskih ratova, Bibinje se ruši i spaljuje. U borbama protiv Turaka na području Dalmacije i Like najviše se ističe veliki junak don Stipan Sorić.
Prema popisu stanovništva 1527. godine postoje «Velike» i «Male» Bibinje. Velike Bibinje predstavljaju 42 stanovnika na samom kraju poluotoka (na Punti), nastanjenih oko crkve mučeništva Sv. Ivana Krstitelja, koju su podigli biogradski benediktinci, a oko crkve Sv. Roka, zaštitnika od kuge i gladi, bile su Male Bibinje sa 49 stanovnika, doseljenika sa Petrine.
Od ostalih crkvi tu su: crkva rođenja Sv. Ivana Krstitelja koju su podigli stanovnici u središtu bibinjskog poluotoka početkom 15 st. Obnovljena je 1995. godine te sada predstavlja muzej sa zbirkom sakralnih predmeta. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije sagrađena je i posvećena 1985. godine, a crkvica Svih Svetih sagrađena je 1996. godine na novom groblju u podnožju brda Sasavca.
Za vrijeme Domovinskog rata stanovništvo Bibinja broji više od četiri tisuće stanovnika. Oko tisuću Bibinjaca sudjeluje u ratu, a petorica mladića pali su za slobodu i neovisnost republike Hrvatske:
– Franko Lisica – pripadnik specijalne postrojbe MUP-a, druga je žrtva srpske agresije na Hrvatsku. Rođen 1968. godine, poginuo 2. svibnja 1991. godine na brdu Štikovača u Polači.
– Dragan Lisica – Taka – pripadnik Bibinjske satnije 159. brigade HV-a. Rođen 1967. godine, poginuo 22. lipnja 1992. godine od mine u Gaju kod brda Križ.
– Alfredo Lisica – pripadnik 4. gardijske brigade, natporučnik HV-a. Rođen 1971. godine, poginuo 4. kolovoza 1992. godine na Južnom bojištu.
– Zvonimir Sikirić – član specijalnih postrojbi HV-a. Rođen 1973. godine, poginuo 13. studenoga 1993. godine na Južnom bojištu.
– Mladen Bugarija – Cuki – pripadnik 112. brigade te 4.-te gardijske brigade. Rođen 1954. godine, ranjen 12. ožujka 1993. u Paljuvu kod Novigrada, a preminuo 30. ožujka iste godine u bolnici u Zagrebu.
Od 1992. godine sedmorica pogibaju od minsko-eksplozivnih naprava u bibinjskom polju.
Više o Bibinjama možete saznati na internetskim stranicama TZ Općine Bibinje.